Do pre 30-ak godina mišljenje stručne javnosti bilo je da su beton i betonske konstrukcije "veečni". Pojave oštećenja na betonu i betonskim konstrukcijama ukazivali su na to da beton i betonske konstrukcije nisu "večni", tačnije da su vrlo skloni propadanju. Oštećenja betonskih konstrukcija u više od 80% slučajeva su posledice korozije armature.
Armatura u betonu ne korodira, sve dok je prekrivena dovoljnom debljinom visokoalkalnog sloja betona (ph > 9,5).
Betonske konstrukcije nakon izrade imaju mrežaste pukotine, a često se dešava da su zaštitni slojevi na pojedinim mestima pretanki tj. armatura je plitko. Reakcijom ugljendioksida (CO2) iz vazduha i kalcijum hidroksida (Ca(OH)2) iz betona dolazi do karbonizacije betona. Karbonizacijom betona ili uticajem kiselih komponenti okoline na beton (sulfati, hloridi i sl.) slabi i razara se zaštitni betonski visokoalkalni sloj. Razaranje betona i pad ph vrednosti ispod 9,5 stvaraju preduslove za reakciju kiseonika (O2) iz vazduha i armature (korodiranje armature). Korozozijom se armatura širi (naslage oksida na metalu) i tako razara pasivizirajuće slojeve betona. U kombinaciji sa mehaničkim opterećenjima, vlagom, smrzavanjima i solima, dolazi do sve većih oštećenja betona i sve manje zaštite armature od korozije. Pojačana korozija armature sve više razara beton stvarajući preduslove za sve obimniju koroziju armature, i tako do propadanja betonske konstrukcije.
Zaštita betonskih konstrukcija je praktično zaštita armature i betona od korozije. Zaštita armature od korozije se izvodi pre ugradnje betona pasivizacijom armature. Pasivizacija se obavlja premazima koji sadrže migracijske korozione inhibitore (MCI inhibitori). Zaštita betona ima za cilj da se smanji upojnost betona (vode i gasova). Da bi se smanjila upojnost betona neophodno je da beton nema prslina i da se tretira zaštitnim premazima za smanjenje upojnosti. Zaštitni premazi mogu biti polimercementni, epoksidni, poliuretanski, akrilni i sl. Kod izbora zaštitnih premaza mora se obratiti pažnja na njihove karakteristike (prionjivost, UV stabilnost, otpornost na atmosferske uticaje, kompaktnost, otpornost na kisele okside, paropropusnost i sl.
Kod oštećenih betonskih konstrukcija neophodno je sanirati oštećenja pa izvesti zaštitu. Sanacija se sprovodi kroz nekoliko postupaka:
Nekada je potrebno da se paralelno sa sanacijom i zaštitom betona obave i strukturna ojačanja betona. Strukturna ojačanja betona se izvode karbonskim lamelama.
Da bi nešto duže trajalo, pa makar to bio i beton neophodno je da održava i štiti uz saniranje uočenih oštećenja.