Vlaga je najčešći uzrok propadanja zgrada, naročito ako su u pitanju stare zgrade. Prisustvo vode u zidovima ima za posledicu:
Vlaga je štetna kako za ljude tako i za objekte. Sanacija vlage spada u hitne i neodložne radove, čim se primeti pojava vlage neophodno je hitno intervenisati. Da bi se vlaga uspešno sanirala neophodno je utvrditi uzroke nastanka tj. utvrditi oblik vlage. Vlaga se manifestuje kao:
Atmosferska vlaga od kiše ili snega nastaje u graničnim zonama građevine usled oštećenja krovnog pokrivača ili olučnog sprovoda, loše odrađenih spojeva, nezaptivenosti stolarije ili zakišnjavanja cokle. Rešenje problema se svodi na odklanjanje nedostatka ili izrade hidroizolacije. Zaostala vlaga najčešće sama ispari po obavljenom saniranju.
U pitanju je vlaga koja nastaje zbog loše termičke izolacije prostorija i neodgovarajuće ventilacije. Vodene kapljice, koje se najčešće sakupljaju u uglovima prostorija i pri plafonu (gde se obično nalaze neizolovane betonske grede), nastaju zbog razlike između spoljašnje (kada je zimi napolju hladno) i unutrašnje (u prostoriji koja se zagreva) temperature. Te nagle termičke promene dovode do kondenzacije vlage prisutne u vazduhu. Problem se rešava termoizolacijom objekta ili poboljšanim provetravanjem.
Ako je procurivanje vode nastalo usled oštećenja instalacija ili rezervara problemi se rešavaju jednostavnom popravkom uzročnika procurivanja. Ako je curenje vode nastalo ispod ravnog krova, ispod terase ili u podrumu razlozi su u hidroizolaciji (ne postoji hidroizolacija, loše izvedena ili oštećena hidroizolacija). Sanaciona hidroizolacija je složen problem, neke hidroizolacije se mogu sanirati a neko je potrebno raditi iznova.
Kapilarna vlaga je najčešći "vlažni problem" i najsloženi je za saniranje. Nastaje zbog nepostojanja ili oštećenja horizontalne hidroizolacije (prekida) ispod zidova usled osobine vode da se kapilarno kreće putem osmotskih procesa. Manifestuje se tako što rastvorene soli izbijaju na povrsinu zida dovodeci do mrvljenja maltera i stvaranja belog praskastog sloja na površini zida (isoljavanje). Vlažni delovi zida usled kapilarne vlage su hladniji od okoline i na njima se dodatno kondezuje vlaga.
Rešenja koja se koriste radi sprečavanja kapilarne vlage se dele na ona koja presecaju penjanje vlage kroz konstrukciju i ona koja smanjuju njeno prisustvo u zidovima uz sprečavanje štetnog dejstva na površini zidova. Takodje, razvijene su i metode elektroosmoze koje uz pomoć slabih struja “okreću” smer kretanja vode i na taj način pospešuju isušivanje objekata.
Presecanje penjanja vode kroz sitne kanale (tzv. kapilare) u strukturi gradjevinskog materijala vrsi se na nekoliko nacina: - Sečenjem zida po celom njegovom poprečnom preseku, neposredno iznad površine tla uz ugradnju vodonepropusne prepreke, preseca se vertikalni tok vode. Postoje rizici da se naruši statika objekta. - Bušenje rupa na malom rastojanju u jednom ili više redova (u zavisnosti od odabranog sredstva za injektiranje), neposredno iznad nivoa tla i injektiranje raznih hemijskih rastora, smola ili gelova koji se potom šire kroz presek zida zaptivajući mikrošupljine sprečavajući kapilarno penjanje vode..
Smanjenje kapilarne vlage u zidovima se postiže isušivim malterima. Isušivi malteri su specijalni malteri koji, kad se ugrade, u sebi imaju dovoljno vazdušnih pora koje "premoste" kapilare i spreče kapilarno penjanje vlage kroz malter. Isušivi malteri, sam naziv govori, pospešuju isparavanje vlage iz zidova kroz malter bez pojave isoljavanja. Na isušivim malterima ne dolazi do pojave kondezacije.
Metode sa slabim strujama podrazumevaju da se odstrani vlagom ostećeni malter sa zidova i postavi specijalna mreza (pozitivni pol), metalni šiljak se pobode u teren (negativan pol), čime se stvara slabo električno polje koje obrće polaritet protoka vode.
"Jednostavna rešenja" premazivanje zidova vodonepropusnim premazima ili bojama nisu dobra jer ništa ne rešavaju i dovode do dodatnog penjanja kapilarne vlage.